Cilj Fikreta Abdića i Laburističke stranke je borba protiv bjede i siromaštva

1086

Cilj Fikreta Abdića i Laburističke stranke je borba protiv bjede i siromaštva

Nakon što je postao načelnik općine, Fikret Abdić nije davao intervjue. On sam je objasnio da su djela ono što je važno a ne rječi i govori i toga se i pridržavao. Tek sada, dvije godine nakon izbora, izašao je u javnost da govori o onome što se do sada postiglo. I sada, kako je rekao u intervju koji je dao radiju Velika Kladuša, obraća se svojim biračima i simpatizerima, a ne onima koji su protiv i ne da bi nešto obećavao i govorio, već kako bi upoznao građane sa onim što se postiglo i daljim planovima.

Prvo što je, nakon što je izabran, uradio bio je sastanak sa predstavnicima mjesnih zajednica. Bio je to pokušaj da se ponovo ujedine mjesne zajednice Velike Kladuše i sa njima razgovara o pokretanju zajedničke proizvodnje.

Oni koji Babu ne poznaju možda i imaju neke sumnje, ali Kladuščani vrlo dobro znaju šta se krije iza te njegove aktivnosti. Iza svega stoji veliki Agrokomerc, ta fabrika koja je ujedinila ljude tog kraja i pokrenula proizvodnju i u fabrici ali i selima oko nje. Sada je cilj uraditi to ponovo ili barem ono što je moguće. Otvorene su poljoprivredne apoteke i vraćeni stari kadrovi Agrokomerca. To je prvi put da su oni pitani za savjet i učešće u vraćanju proizvodnje u selu. Ne treba se, kaže Abdić, bojati da će selo ugasiti realni sektor, kako neki govore. Ono će samo pokrenuti proizvodnju, a sa njom i sve ostalo.

Cilj Fikreta Abdića i Laburističke stranke je borba protiv bjede i siromaštva, ali bez krupnih obećanja. On sam bio je napadnut i ismijan zbog izjave da ne obećava ništa, iako je iza toga stav koji i sam ima. Od obećanja nema koristi, rezultati su ono što je narodu sada potrebno.

Treba napomenuti i nekoliko proizvodnji i projekata koji su se održali u prethodne dvije godine. Prije svega tu je proizvodnja četaka, koja radi u dvije smjene i prelazi u drugu fazu da proizvodi sirovine i poluproizvode a ne da ih kupuje. Na taj način obezbeđuje se potpuna proizvodnja unutar jedne fabrike i štedi novac.

Druga je tekstilna industrija koja, doduše, radi u jednoj smjeni. On sa sobom nosi slično iskustvo iz Aciteksa, nekadašnjeg pogona Agrokomerca, koji je zapravo bio i poslednji takav u fabrici. Nova fabrika proizvodiće, kao i Aciteks, HTZ opremu, takozvanu laku i tešku, pogodnu za sve vrste kupaca.

Tu najveći oslonac treba tražiti u dijaspori koja može i želi pokrenuti proizvodnju, a ne u kreditima i sumnjivim investicijama. Ne može se samo pričati o uspjehu, kaže Abdić, već raditi. Potrebno je imati ideje, a on ih ima, kao rezultat dugogodišnjeg iskustva u proizvodnji.

Sledeća investicija, koja samo čeka odobrenje banke je možda i najveća raskrsnica Kladuše. To je takozvana tržnica ili pijaca. Po njoj je nekada Kladuša bila nadaleko poznata i tu su mnogi proizvođači mogli prodavati svoju robu. Sada bi se ona ponovo izgradila, sa kafićem i parkom ispred i objektima za prodaju. Biće tu i apoteka, poljoprivredna apoteka i optičarska radnja, sve što je možda i tipično za posjetioce i kupce na tržnici.

Sljedeća investicija je prerada otpada, koja počinje selekcijom a završava proizvodnjom komposta koji bi se dalje prodavao. U pitanju je budućnost Kladuše i ono što se može smatrati njenom velikom šansom.

Nakon toga očekuje se i početak proizvodnje šampinjona po ugledu na nekadašnji Agrokomerc, koju će i voditi isti tehnolog i ekonomista koji su je vodili ranije. Agrokomerc je bio poznat po najvećoj sortirnici pečuraka u Evropi i sada može pokrenuti makar dio te velike proizvodnje.

Teško je bilo razgovarati sa Fikretom Abdićem a ne dotaći se i Agrokomerca i posljedica svega što se nakon njega dogodilo. Kako on kaže, u općini je jednoglasno usvojena revizija privatizacije koja će biti pokrenuta za Agrokomerc a onda i za Grupeks i Saniteks. Cilj je jedinstveno izaći pred komisiju i iznjeti sve dokaze. Tako je zapravo najbolje za velike firme, a da je to tako pokazao je i slučaj ugostiteljskog objekta Kladušanca koji su pred komisiju izašli samostalno i ta revizija je loše prošla. Grupa oko Agrokomerca želi dokazati da je cilj privatizacije bio da se Agrokomerc zatvori i rasproda i pokrade sve što je on stvorio.

U tom smislu je osnovano i udruženje nezaposlenih deoničara Agrokomerca, koje je od općine i dobilo pomoć i zaostala primanja. Tako se može pomoći i radnicima u ostalim fabrikama i vratiti makar dio zarade koji su oni izgubili.

Najbolje je razvijati Agrokomerc uz pomoć starih zaposlenih u toj fabrici uz pomoć dijaspore i ljudi koji vjeruju Fikretu Abdiću i novoj Velikoj Kladuši. Sistem investiranja koji sada postoji nije dobar, jer stimuliše male investicije koje ne donose potreban novac, a za uzvrat investitori dobijaju mnogo samo iz objekata i mašina koje nasleđuju.

Što se tiče razvoja Kladuše, ima više grupa koje na tome rade. Postoje grupe koje spremaju niz manjih projekata koji se odmah mogu pokrenuti. Tako će ljudi odmah dobiti posao i vjerovati sistemu. Sa druge strane tu su veliki projekti koji će zaposliti veliki broj radnika i pokrenuti proizvodnju. U tom smislu potrebno je imati mnogo novih ljudi, edukovanih da sve te poslove rade. Od Doma kulture i pozorišta, kako kaže Abdić, važnija je edukacija i obrazovanje, stvaranje novih eksperata.

To nisu samo prazne rječi. U tom smislu i sama Općina Velika Kladuša ulaže u obrazovanje. Dobri studenti iz Velike Kladuše imaju pravo na stipendiju bez obzira gde studirali. To ne samo da olakšava školovanje, već obezbjeđuje mlade stručnjake koji se možda i vrate jednoga dana i nastave da žive u Kladuši. Takvi mladi ljudi potrebni su Kladuši u ovom trenutku i borba za njihov povratak je sigurno veoma važna.

Da treba vjerovati Abdiću govori i činjenica da je u budžetu još uvjek mnogo sredstava od nekadašnjeg Agrokomerca koji još nisu ni iskorišćena. Zato je potrebno što prije pokrenuti projekte kako bi mladi ostali u Velikoj Kladuši i ona opet bila razvijen centar i važna općina u zapadnoj Bosni i Hercegovini.

-Zapadna Bosna

Facebook Komentari