Dragan Mektić: MIGRANTI (IPAK) NEĆE ŽIVJETI U VELIKOJ KLADUŠI

8900

MIGRANTI (IPAK) NEĆE ŽIVJETI U VELIKOJ KLADUŠI

Migrantska kriza, po svemu sudeći, nije zaobišla ni BiH, ili ako ćemo iskreno, možda najviše i pogodila ovu državu u samom centru Balkana. Razlog je očigledan, Velika Kladuša (kapija Bosne ka EU) se nalazi na samoj raskrsnici puteva i naseljavanje na granici ove države u isto vrijeme znači i da se nalazi veoma blizu migrantskog sna – Evropske unije. Upravo tu je i suština problema koja Velika Kladuša ima sa migrantima i njihovim smještajem.

Pretpostavlja se da je do sada u BiH ušlo između 8100 i 8500 migranata, ali da se do sada zadržalo oko 4000. Najveći broj, nešto više od 3000 nalazi se u Velikoj Kladuši i Bihaću, gde su preusmjeravani iz ostalih djelova BiH. Neka udruženja ali i političari mislili su da će njihov smještaj biti najlakše naći, s obzirom na napuštene hale i fabrike u okolini, kao što je Agrokomerc, ali takvo rješenje nije dugoročno niti poželjno za stanovnike. Lokacije nije po volji i političarima iz Evrope, budući da se ovi gradovi nalaze veoma blizu granica Evropske unije. Potrebno je, dakle, naći trajnije rješenje koje će biti od koristi svima u zajednici.

Problem migranata imaju praktično sve države u regionu, ali problem je izgleda najveći u državama koje su na granici sa EU. Ukoliko nisu smješteni u kontrolisanim uslovima, migranti postaju zdravstveni, socijalni, ekonomski i bezbjedonosni problem za zajednicu u kojoj žive. Najmanje 19-oro njih bilo je uhapšeno nakon što su počinili neko krivično djelo, a kantonalne vlasti uputile su veći broj policajaca u Unsko-sanski kanton. Pored toga, njihovo zdravstveno zbrinjavanje sprječilo bi širenje epidemija i bolesti na lokalno stanovništvo, dok je od velike važnost uključivanje njihove djece u obrazovanje, kao i članova porodice u normalan život.

Trenutno im zakoni ne idu pod ruku. Ukoliko se neko od njih i prijavi nadležnima i zatraži azil, dobiće rok od 14 dana u toku kojeg mora podnjeti zahtjev za izdavanje azila, a može se slobodno kretati zahvaljujući potvrdi koju izdaje policija. Tih 14 dana, međutim, nedovoljno je da osoba pripremi sva dokumenta koja su potrebna za izdavanje azila, pa se oni ponovo vraćaju u ilegalu i za sistem postaju nevidljivi. Rješenje bi bio uređen sistem i kolektivni smještaj kako bi ih lakše kontrolisali.

Upravo tu gdje bi trebalo da počne rejšavanje problema izbjeglicama počinje njihov problem. Kako su migranti posljednjih godina usmjeravani u Unsko-sanski kanton, posebno u Veliku Kladušu i Bihać, očekivano je bilo da će neko od vlasti preduzeti nešto da se njihov smještaj rješi. To se, međutim, nije dogodilo. Država nije preduzela ništa da im nađe smještaj, prebacujući nadležnost sa jedne na drugu organizaciju, dok veliki broj njih zapravo spava pod vedrim nebom i snalazi se za hranu i osnovne potrebe.

Problem je, pored Crvenog krsta, pokušala da rješi i kantonalna vlast, odlukom na vanrednoj sejdnici održanoj 14.7. u kojoj predlaže smještaj migranata na prostoru Velike Kladuše, hitnu izgradnju izbegličkog smještaja (ili prepravljanje postojećih kapaciteta), ograničavanje prihvata broja izbjeglica i regulisanje niza zakona o izdavanju dokumenata stranim licima. Nijedan od ovih zaključaka zapravo nije u nadležnosti kantonalnih vlasti, ali se oni nadaju da će time makar izazvati reakciju države.

Ministar sigurnosti BiH, Dragan Mektić, nije preduzeo skoro ništa sve dok se nije, na poziv građana Velike Kladuše pojavio u gradu 23.7. i obavio niz razgovora sa predstavnicima općine i predstavnikom EU za probleme migranata. Tek tada je zvanično saopšteno da se migranti neće smještati u reonu Velike Kladuše, a posebno da će njihov smještaj biti ubrzo rješen. Migranti će konačno biti smješteni u prihvatnom centru u Bosanskom Petrovcu, a dok on ne bude završen dio će biti u šatorskom naselju u poslovnom kompleksu Agrokomerca, a dio u hotelu Sedra u cazinskoj općini.

U međuvremenu, potrebno je promjeniti zakone i postojeće poštovati, naročito u djelu u kojem se reguliše prihvatanje migranata i njihova implementacija u društvo. Osim školovanja i zaposlenja i ljudi se moraju drugačije ponašati prema njima, posebno kako bi prevazišli stereotipe koje ljudi o njima imaju. U tome bi mogli pomoći i novinari, svojim tekstovima i objektivnim izvještavanjima. Udruženje BiH Novinari organizovaće niz obuka kako bi obučili novinare, naročito lokalne iz sredina koje su prihvatile veliki broj migranata u prošlom periodu.

 

Facebook Komentari