Velika Kladuša i Veliki BABO

4752

Velika Kladuša i Veliki BABO

Za građane Velike Kladuše, bez obzira da li su u njoj živjeli prije rata ili žive sad, ime Fikreta Abdića dobro je poznato. Ipak, Abdić je poznat i mnogo šire od Cazinske regije, čak do najudaljenijih krajeva bivše Jugoslavije. Za sve bivše i sadašnje građane Balkana to ime predstavlja više od imena političara. On je simbol socijalističke borbe za rad i ravnopravnost radničke klase, u isto vrijeme i sposobni kapitalistički menadžer, koji siromašnu regiju, do tada jedva preživjelu na poljoprivredi uzdiže do nivoa industrijskog giganta.

Procjenjuje se da bi se hiljade i hiljade ljudi odselilo tokom 70-ih iz Cazinske Krajine da nije bilo Agrokomerca i njegovih ideja. Narod je znao da je Abdić za sve to zaslužan i bio mu je i više nego zahvalan. Zovu ga Babo, iz milošte, pokazujući koliko je učinio da im životi svima budu bolji.

Sve je to stalo nakon što je izbila afera u kojoj je Fikret Abdić postao žrtva zavjere i prvooptuženi za izdavanje mjenica bez pokrića. Govorilo se tada da je sve to namještaljka, da se time želi umanjiti značaj koji Kladuša ima u Bosni, pa čak i da je propast Agrokomerca početak raspada Jugoslavije. U suštini, ona to i jeste bila, jer urušavanje socijalističkih ideja i tvorevina jeste bio početak rušenja ekonomije a onda i fizičke povezanosti naroda i narodnosti stare Jugoslavije.

O tome koliko je Fikret Abdić vrijedio u krugovima njegovih Kladuščana govori i priča da su, dok je bio u zatvoru, čak i oni najveći protivnici njegovog rada i politike govorili da bi trebalo da ga marica dovozi u Agrokomerc svaki dan iz zatvora i uveče vraćati u zatvor, samo da bi se Agrokomerc pokrenuo ponovo.

Dakle, potpuno je jasno da se Agrokomerc nije mogao transformirati jer se radi o vlasništvu, ‘vlasništvu dioničara’ a dioničari smo bili svi mi koji smo radeći stvarali Agrokomerc. Političari na vlasti, izglasali su protuustavni zakon i jednostavno pretvorili naše društveno vlasništvo u državno vlasništvo, a onda “u ime države” opljačkali imovinu iz Agrokomerca i sa tim pretvorili “pokupovali za minimalnu cijenu” sve ono što je do 1990. godine pripadalo nama.

Sve što se poslednjih godina događalo sa Agrokomercom, prodaja Agrokomerca i njegovih pogona na sitno, dugovi radnicima za plate i više od dvije decenije i rasturanje farmi i poljoprivrednih dobara govori da je Kladuši potreban onaj Babo “Veliki BABO” koji će je opet uzdići iz pepela.

Što se tiče Fikreta Abdića, on se nakon svega što se dogodilo, nakon zatvora i rata, vratio u svoju Veliku Kladušu. Ne samo da je imao hrabrosti da se tu vrati, već ga narod dočekuje kao heroja i uzdiže ponovo do mjesta Načelnika Općine. Osniva Laburističku stranku “radničku” i postaje načelnik Općine Velika Kladuša, a njegova stranka već deceniju ima svog predstavnika u Predsjedništvu, iako je teritorija sa koje šalju predstavnika skoro najmanja i najudaljenija od Sarajeva. I sada se prepričava njegov politički slogan:

„Ne zagovaram nikakvu opciju, nemam nikakvu ideju i pristajem na sve.“

Iako su ovu rečenicu politički protivnici ismijavali, prikazavši je kao dokaz da Babo nema ni program ni stranku, već se uzda u svoje birače da će birati njega kao ličnost, ova rečenica zapravo govori mnogo više, što su birači i prepoznali i zbog nje glasali. Vrijeme je da Kladuša ponovo živi, ali ne kroz politiku i političare, već kroz nove poslove, fabrike i pogone. To je bio Fikret Abdić prije, to je i sada. Mnogi su obećavali, ali je narod prepoznao ono što je bilo najvažnije, čistu riječ i konkretne rezultate.  Rezultate potvrđuje i preko 200 radnih mjesta za nepune dvije godine.

Zapadna Bosna

 

 

Facebook Komentari